Niko vam ne može naštetiti više nego loša "dobra drugarica" - Nuaučite prepoznati takve

Još u vrtiću sam pronašla drugaricu za čitav život. Sve od 5-te godine pa do 25-te godine bile smo nerazdvojne. 

Nas dvije smo bile nerazdvojne. Voljele smo biti skupa i skoro svaki dan smo provodile zajedno. Naravno, bilo je tu i svađi i raspravki, ali uspomene su nas uvijek spajale. Sve je krenulo na gore poslije 25-te godine. Tada sam već uspješno završila dobar fakultet, pronašla posao, iznajmila stan i zaljubila se. 

Ta godina je bila godina ogromnih promjena, i meni je bilo teško da se naviknem. Iako je to bio moj život, činilo se da je njoj bilo najteže da prihvati te promjene. Konstantno sam joj morala objašnjavati da nemam vremena svaki dan da se viđamo. Nismo više bile klinke i morale smo da se uozbiljimo. 

 Mislim da joj nisu smetale moje obaveze koliko joj je smetalo što sam ostvarila veliki uspjeh u kratko vrijeme. Nekim nesvjesnim gestovima i sitnicama je pokazivala koliko je ljubomorna i zavidna. Kada bih pričala o novom poslu i koliko mi se dopada ona bi kao iz topa izjavila neku glupost poput "Još uvijek me čudi kako si našla tako dobar posao". 

A sama je bila svjedok koliko sam se mučila, učila i trudila da ostvarim tako nešto. Pravi prijatelj bi rekao "Bravo, zaslužila si!" To je bila ogromna crvena zastavica! Drugo, uvijek joj je bilo krivo kada spominjem svog tadašnjeg dečka, koji mi je sada muž. 

Za njega je uvijek govorila da je "predobar da bi bio stvaran" i milion puta je ponovila kako će me ostaviti. Kasnije sam shvatila da je to samo bilo nešto što je ona priželjkivala. Kako je vrijeme odmicalo njeno ponašanje je postajalo sve gore, viđanja sa njom su postala napeta i iscrpljujuća. 

Nastavili smo se viđati povremeno sve dok nisam primjetila da pokušava da me sabotira. Dok smo sjedile u kafiću rekla sam kako idem do toaleta. Kako sam ulazila u toalet osvrnula sam se i vidjela da poseže za mojim poslovnim laptopom koji je bio na stolici pored nje. 

Nisam mogla da vjerujem, nikad nismo jedna drugoj kopale po ličnim stvarima. Pustila sam je da obavi što je namjeravala. Kada sam došla kući uzela sam laptop da vidim šta je radila. Svi važni poslovni kontakti iz laptopa su bili obrisani, svi dokumenti za koje je znala da su mi jako važni i sve slike sa mojim dečkom. 

Tada sam shvatila, ako je toliko muči moj uspjeh na šta je još onda spremna? Dobro se čuvajte takvih prijatelja. Vjerujem da sam se jednog takvog riješila na vrijeme. Najviše štete vam može nanijeti loš "dobar" prijatelj. Zavist se vidi u očima, ne zanemarujte je već bježite od nje.